Tko odmah ne zauzme prvi kontejner, na*ebo je

Krenulo je.

Silvijo Maksan

Silvijo Maksan

Najviše voli raditi intervjue sa sportašima, odličan novinar i 'pravi terenac'

18.12.2012.
9:38
VOYO logo

S njihovih naslovnica vrišti da smo lijeni, preskupi i nekorisni, a krajnja je poruka da nas sve treba upregnuti da radimo mnogo više kako bi njihove debele lisnice postale još deblje, a većina nas spala na dronjke i ostatke iz kontejnera.

Skandalozna praksa plaćanja radnika

U borbi protiv, po njima, krajnje skandalozne prakse da se radniku i plati rad koji je uložio u ostvarivanje profita svom poslodavcu, ide se tako daleko da se čak i pristojno napisani tekstovi, u kojima se korektno navode oprečne teorije o tome dovodi li olakšavanje otpuštanja doista do bržeg zapošljavanja, opreme rečenicom koje ni u tragovima nema u navedenom tekstu. S portala jednih dnevnih novina (ne spominjemo ih jer ih ni na taj način ne želimo promovirati) u nedjelju je vrištao naslov: "Tvrtke će zapošljavati na tri sata dnevno i plaćati samo trećinu doprinosa."

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hodajući zombiji

U slobodnom prijevodu to bi značilo da će nam za plaću potrebnu za golo preživljavanje i prateće doprinose za zdravstveno i mirovinsko trebati najmanje tri posla. Genijalan plan uključuje to da, naravno, pod uvjetom da smo toliko sretni i nađemo tri šefa koja će nas zaposliti, kao bez duše trčimo od jutra do večeri s jednog posla na drugi ne bismo li preživjeli. Naravno, kao što i danas rijetko kad uspijevamo dovršiti sve što je nužno u osam plaćenih sati (prekovremene odavno gotovo nitko ne plaća), tako ni u ona tri koja će pojedini poslodavac biti spreman platiti neće stati sve što se taj dan mora obaviti. Umjesto devet, na tri posla radit ćemo minimalno 12 sati, plus vrijeme potrebno za transport od jednog do drugog radnog mjesta, te ćemo za tri do četiri mjeseca i sami biti zombiji među vojskom drugih zombija bez volje i snage da ustanu i pobune se protiv koncentracijskog logora u koji su nas strpali.

Udari po penzićima

Ni druga vodeća dnevna tiskovina nije htjela zaostajati u najavama crnila koje nam se sprema zbog statusa smeća. Njihova naslovnica je još jasnija: "Vrijeme je za rezanje plaća, dolazak MMF-a i promjene u Vladi." Vjerojatno misle na rezanje plaća onih koji rade za državu jer su oni u realnom sektoru, uključujući i ove koji spremno najavljuju crno sutra, već prošli niz ciklusa rezanja plaća i grupnih otpuštanja. Da apsurd bude potpun, osim rezanja plaća, spominje se i rezanje mirovina – istih onih uz koje su naši umirovljenici nakon čitavog radnog vijeka više gladni nego siti. Navodi se da je jedino pitanje hoće li to Vlada učiniti samostalno ili će pozvati MMF da im u tome asistira i igra ulogu lošeg policajca. Uz prosječne mirovine koje se isplaćuju u Hrvatskoj, humaniji scenarij od ovoga bio bi masovna podjela tableta za uspavljivanje pa da nam svima muke budu kraće.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

A onda je uslijedio hladan tuš

A negdje potkraj vikenda uslijedio je hladan tuš. Ispostavilo se da nadobudni i pravovjerni u medijskom svijetu nisu dobro iščitali raspoloženje Banskih dvora, te da tamo – barem zasad – nikom ne pada na pamet dodatno rušiti cijenu rada i primanja građana jer su (konačno!) shvatili da to vodi u pad potrošnje, a da tamo gdje nema potrošnje nema ni naznaka rasta. Premijer Milanović rekao je da "poštuju odluke agencija, ali da će i dalje raditi po svom".

"Stanje je teško i izvanredno, ali nije panično i katastrofično. Nismo radili sve ono što investicijske kuće očekuju od vlada, a to je da režu na sve strane, i onda – ako ima rasta, dobro, a ako nema, tko ti je kriv. Postoji i druga strana priče, a to su hrvatsko društvo i socijalna prava. Mislim da nakon posjeta Bruxellesu prošli tjedan, gdje smo lijepo razgovarali, oni sada malo bolje razumiju kakva je situacija", riječi su kojima je Milanović komentirao pad kreditnog rejtinga na status smeća.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Francuski nauk

Time se Milanović, možda i ne znajući, približio poziciji koju već dugo u Europskoj uniji zauzima Francuska. Ta je zemlja odbila slijepo slijediti politiku štednje rezonirajući pojednostavljeno da ako svi slijede takvu politiku, nema pomaka s mrtve točke, a o razvoju i rastu gospodarstva može se samo sanjati. Francuzi, unatoč krizi, uspijevaju održavati standard života svojih građana i ne padaju u kolektivni očaj zbog trenutno loših pokazatelja u gospodarstvu.

Naravno, jaku Francusku i Hrvatsku na koljenima teško je uspoređivati. No, puno suvislijim putem u ovom trenutku čini se zasukati rukave i ako treba i za ruku voditi jednog po jednog investitora i provesti ga kroz sve birokratske zavrzlame kako bi novac uložio u Hrvatskoj, nego na burzu poslati još 25.000 ljudi ne bi li dobili tapšanje po ramenu onih koji u njim vide samo brojke, a ne i ljudske sudbine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Biznismeni bez ideje

Nažalost, u tom smislu na domaće poduzetnike teško da se može računati jer, pokazalo se, oni su uglavnom sposobni samo kukati, a jedina antikrizna mjera koju su uspjeli usvojiti je golo otpuštanje bez vizije razvoja u budućnosti. Tako i dalje kao mantru ponavljaju, pokazalo se, lažnu teoriju o tome da je u Hrvatskoj nevjerojatno skupo otpustiti radnika.

Osim što ih demantiraju stotine onih koji svakodnevno završavaju na burzi, demantiralo ih je i Deloittovo istraživanje objavljeno prije svega desetak dana, koje je pokazalo da je kod nas otpuštanje, zapravo, jeftino. Štoviše, zaključeno je da je cijena otkaza u Hrvatskoj, zapravo, mizerna i da je jedino u Letoniji jeftinije otpustiti radnika. Cijena rada je nešto viša zbog poreznih opterećenja, ali ni to ne bi smjelo biti presudno kad je ozbiljan ulagač u pitanju jer onda nitko ne bi ulagao u Francusku ili Njemačku, gdje radnici rade za višestruko veće iznose.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Atraktivno tržište

Bit će, ipak, da većina tih naših gurua u sivim skupim odijelima nema pojma o upravljanju, te da jedino znaju namiriti vlastite goleme bonuse, a radnike demotivirati do te mjere da zaista postanu neučinkoviti. Kako drugačije objasniti nedavno iskustvo boravka u velikoj francuskoj tvrtki koja posluje po cijelom svijetu (proizvode turbine, tramvaje i vlakove) i posjeduje tvornicu u blizini Karlovca. Njihov direktor nije nam se žalio ni na birokraciju, ni na uvjete ulaganja, ni na cijenu rada. Dapače, čuli smo samo pohvale. Isto smo čuli i u tamošnjoj inačici HUP-a (francuskom udruženju poslodavaca), koji se u veljači zajedno s 30 potencijalnih ulagača sprema doći u Hrvatsku. Razgovor je bio neslužben i bilo je prilike da grupi hrvatskih novinara daju do znanja koje probleme očekuju. Ali nisu, štoviše, misle da smo vrlo atraktivno tržište i imaju ozbiljne planove ulaganja.

Kakav radnik donosi profit?

Premijerovo obećanje skidanja nameta gospodarstvu radi olakšavanja strateških ulaganja stoga treba podržati i stalno ga podsjećati na to. Na prvih nekoliko većih ulaganja i agencije će reagirati, ali doći će i ostali koji imaju novac i znaju što s njim. Tko zna, možda onda, još u ovom desetljeću, dočekamo poslodavce kojima će cilj biti imati zadovoljne i motivirane radnike, jer samo takvi donose ekstraprofite i napredak.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču