To je isto ka da bi predsjednik udruge slabovidnih bio snajperista odnosno predsjednik kućnog savjeta, neko iz susjedne zgrade. Jel to normalno? – Nije. No, kod naših poslodavaca je malo što normalno, a pogotovo pitanja za posao, na koja odgovaraš prilikom zaposlenja.
Ne znam tko kroji ta pitanja, al u daljnoj budućnosti možemo očekivati svašta pa i ovakva pitanja: - Jedeš li papir? Krepao nam je reciklator papira pa čisto da vidimo da ne kupujemo drugi.
- Možeš li napraviti „stoj na rukama“ i ako da, jesi li voljan u tom stanju odraditi bar jedan radni tjedan u trajanju od 7 dana?
- Vidimo da nemaš noge, no jel bi bio voljan, ponekad kad zatreba, viličarem natovariti šlepera?
- Vidimo da govoriš 4 strana jezika i imaš diplomu Oxforda, no misliš li da je to dovoljno za radno mjesto „portir poduzeća u stečaju“?
- Ukoliko vidiš da direktor šamara jednog djelatnika, ti ćeš... pomoći direktoru ili nastaviti raditi?
- Da vidimo što znaš o našoj firmi. Dakle, ispričaj nam povijest naše firme koju smo osnovali prije 4 dana?
- Što misliš o „radu na crno“ i bil bio voljan prakticirati ga po danu?
Što bi rekao moj prijatelj: Radnik - Koliku plaću bi imao?
Poslodavac - Za početak 3 000 kuna, a kasnije i veću.
Radnik - Dobro, onda ću ja doći kasnije!
