ZAŠTO HRVATSKA U KONTINUITETU IGRA LOŠE? / Debakl protiv Slovenije nije slučajnost, a odgovor na ovu enigmu svi žele znati

Image

Komentar: Nakon gotovo tri i pol godine mandata Zlatka Dalića na klupi reprezentacije ne vidi se baš nikakav pomak, napredak,

25.3.2021.
11:25
VOYO logo

Alan Mathison Turing bio je britanski matematičar, logičar i kriptoanalitičar. Turing se često smatra ocem modernog računarstva. Pružio je golemi doprinos konceptu algoritama i računanja s Turingovim strojem. Za vrijeme Drugog svjetskog rata je radio u Bletchley Parku i sagradio stroj pomoću kojeg su Saveznici mogli čitati njemačke poruke šifrirane preko notornog uređaja zvanog Enigma.

Nijemci nisu znali da su poruke Enigme dešifrirane te su ih i dalje slali tim putem. Smatra se da je Turing svojim radom pridonio skraćivanju rata za najmanje godinu dana te time spasio milijune života.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nakon rata je sagradio prva računala i bavio se problemima umjetne inteligencije. Poznat je i po tome što je definirao test inteligentnosti kod umjetne inteligencije, čiji je konačni cilj određivanje je li neki stroj doista inteligentan ili je tek simulacija inteligencije. Do dana današnjeg niti jedan stroj nije prošao Turingovo testiranje, dok ga ljudi prolaze.

Zašto ovakav uvod, zašto smo počeli s kratkom biografijom čovjeka koji je dešifrirao Enigmu? Pa zato što počinjemo sve više misliti da niti cijela grupa stručnjaka Turingova kalibra ne bi mogla dešifrirati koji je više problem s hrvatskom nogometnom reprezentacijom i zašto tako nadarena generacija u kontinuitetu, još otkako je završilo Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine, igra tako loše.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Image

24.03.2021., Ljubljana, Slovenija - Slovenija i Hrvatska u kvalifikacijskoj utakmici za FIFA svjetsko nogometno prvenstvu u Kataru. Photo: Igor Soban/PIXSELL

Neispunjena garancija

Nakon gotovo tri i pol godine mandata Zlatka Dalića na klupi reprezentacije ne vidi se baš nikakav pomak, napredak, novitet ili bilo što što bi ulijevalo kakvo takvo povjerenje da će ova reprezentacija konačno kvalitetom igre opravdati svoj status i renome, a kamoli da će garantirati dobar rezultat na nekom velikom natjecanju. Gledajući ovako, cjelokupnu sliku, ispada kako je onaj nastup na Svjetskom prvenstvu bio prvi i jedini bljesak jer uoči tog Svjetskog prvenstva Hrvatska nije igrala uvjerljivo, a nakon SP-a uslijedio je drastičan pad.

Iz ciklusa u ciklus ponavljala se ista stvar, na momente Hrvatska igra dobro, na momente djeluje kao neka provincijska momčad koja se tek dan ranije okupila kako bi odigrala neku revijalnu utakmicu. Da sada ne idemo utakmicu po utakmicu i ciklus po ciklus, podsjetit ćemo samo što je izbornik rekao jesanas nakon što je Hrvatska odigrala vrlo loše utakmice protiv Portugala, Švedske i Francuske.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Garantiram da će Hrvatska u ožujku biti konkurentna, kao i na Europskom prvenstvu. Tada ćemo imati pravu sliku. Moramo standardizirati momčad, svi znaju da ne volim mnogo mijenjati. Sada smo isprobavali razne igrače jer sam bio prisiljen, a obrana je inače bila naša snaga i taj dio igre moramo osjetno popraviti. Moramo biti kompaktni, kao danas s igračem manje. Moramo poraditi na agresivnosti. Igrajući prema naprijed, pogodak ćemo uvijek postići, no moramo sačuvati svoju mrežu", rekao je to Dalić po završetku jesenskog ciklusa koncem prošle godine. A valjda sve što je Dalić rekao na koncu se sada ipak nije ostvarilo.

Image

24.03.2021., Ljubljana, Slovenija - Slovenija i Hrvatska u kvalifikacijskoj utakmici za FIFA svjetsko nogometno prvenstvu u Kataru. Photo: Igor Soban/PIXSELL

Tko je razbio Hrvatsku?

Da, znamo dobro da je teško voditi reprezentaciju jer na raspolaganju imate samo nekoliko tjedana godišnje da sve ideje sprovedete u djelo, znamo da nije lako uigrati toliko raznovrsnih i talentiranih pojedinaca, znamo da je pandemija koronavirusa u tijeku i da postoje problemi s umorom kod pojedinaca koji igraju u po tri utakmice tjedno, znamo da se provodi nekakva smjena generacija, iako ju je realno teško zamijetiti budući da Dalić i dalje forsira svoje senatore iz Rusije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sve je to nama jasno, ali opet nije nam jasno, a možda niti Turingu ne bi bilo, kako je to, evo uzet ćemo najsvježiji primjer, izbornik Slovenije, Matjaž Kek u dvije godine uspio posložiti svoju ekipu da bez ikakvih većih problema odigra svoju standardnu igru i svlada pritom doprvake svijeta? Kekova momčad vrijedi sveukupno 134 milijuna eura, dakle otprilike su 30 milijuna eura vrjedniji od, recimo, zagrebačkog Dinama. Na tih 134 milijuna eura čak 90 milijuna eura otpada na Jana Oblaka, ponajboljeg golmana svijeta, 8,5 milijuna eura vrijedi Josip Iličić i cijena mu je u padu, kao i njegova forma, a među "skupljima" je i Andraž Šporar koji vrijedi pet i pol milijuna eura.

Dečki koji su u potpunosti neutralizirali Hrvatsku, Jasmin Kurtić i Miha Mevlja, vrijede ukupno, mizernih, pet i pol milijuna eura. Osim Oblaka i Iličića, sve su to igrači, uz dužno poštovanje, B ili C kategorije. Hrvatska, s druge strane, ima 13 igrača s dvoznamenkastom vrijednosti u milijunima eura, imaju sedmoricu igrača vrjednijih od 20 milijuna eura, a mnogima cijena još i raste i nisu ostvarili velike transfere koji bi im dodatno podignuli vrijednost i gotovo svi igraju u jakim klubovima "lige pet".

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, stvar je u tome da reprezentaciju ne sačinjavaju imena i prezimena, niti kvalitetu igre garantira vrijednost igrača. Hrvatsku nije razbio Jasmin Kurtić, Sandi Lovrić ili Josip Iličić, Hrvatsku je razbila Slovenija. Odigrali su svoju standardnu igru, koju je Kek uspio ustrojiti u svega nekoliko utakmica. Od početka Kekova mandata pa do sada Slovenija se savršeno uigrala i sposobna je 90 minuta igrati na istoj razini, čuvati rezultat, a pritom još i strpljivo čekati priliku za novi gol.

Image

24.03.2021., Ljubljana, Slovenija - Slovenija i Hrvatska u kvalifikacijskoj utakmici za FIFA svjetsko nogometno prvenstvu u Kataru. Photo: Igor Soban/PIXSELL

Bez rješenja za Keka

Kekove metodologije smo se nagledali u Rijeci. Stvorio je svojevremeno jednu od najboljih ekipa koja je ikad igrala na travnjacima Prve HNL. Kek je pragmatičan trener, brzo sagleda što ima na raspolaganju, dedukcijom se riješi igrača koji ne odgovaraju njegovu sustavu i posluži se principom Occamove britve, odnosno, da je najjednostavnije rješenje uvijek najbolje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Protiv Hrvatske se znalo točno kako će Kek igrati, za definirati to nisu bile potrebne stručne analize i bog zna kakvi skautinzi. Jasno je bilo da će igrati reaktivan nogomet, da će igrati u dva bloka i da će agresivno napadati loptu te tražiti gol-šanse iz polukontri i kontri. Točno tako je Kek igrao i Hrvatska za to nije imala baš nikakvo rješenje.

Zašto? Pa prije svega jer igrala se nova formacija, igrači su igrali na neprirodnim pozicijama, Luka Modrić igrao je desnog veznog, defenzivnog veznog, centralnog veznog, na momente krilo pa i polušpicu, Mateo Kovačić lijevog veznog, Marcelo Brozović je igrao "box to box", Nikola Vlašić je igrao posvuda, u špici, na krilu, "desetki", dok se, recimo, Modrić u nekim fazama utakmice, kada je uvidio da se lopta teže iznosi, silazio čak i među stopere po loptu. Ivan Perišić je igrao malo krilo, malo beka, malo centarfora, Andrej Kramarić je trebao igrati u špici napada, a sve prilike, to jest poluprilike, stvarao je izvan kaznenog prostora i de facto je bio na desnom krilu. Bekovi su trebali igrati cijelu liniju, Bornu Barišića gotovo da nismo niti zamijetili, a Šime Vrsaljko je bio parkiran malo iznad centra i repetitivno je nabacivao lopte u kazneni prostor s pozicija gdje niti kamion ne bi mogao pogoditi, a kamoli napadača u glavu ili nogu. I zašto pobogu napadati Sloveniju preko krila i tražiti šansu preko centaršuta kada su im stoperi viši od 190 cm, a naši napadači niži od 185 cm. Nije ni čudo da ih je Miha Mevlja mljeo u skok igri i duelima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nadalje, Hrvatska ima kroničnih problema s igrom na postavljenu obranu. Zašto? Pa prije svega to se moglo vidjeti baš protiv Slovenije. Kako bi koji igrač primio loptu, tako bi stao i nekoliko sekundi gledao gdje mu stoje suigrači te bi onda "ad hoc" bi procjenjivali gdje će im suigrači možda napadati prostor i gdje bi se možda mogli kretati. Igra je zbog toga dvije brzine sporija i jedino bi se ubrzala kada bi netko, poput Luke Modrića i Matea Kovačića tu i tamo, krenuo u soloprodor i time izazvao barem neku dinamiku koja bi pokrenula i ostatak momčadi. Suština tog problema leži u novoj formaciji i činjenici da se dečki u njoj nisu baš najbolje snašli.

Image

24.03.2021., Ljubljana, Slovenija - Slovenija i Hrvatska u kvalifikacijskoj utakmici za FIFA svjetsko nogometno prvenstvu u Kataru. Photo: Igor Soban/PIXSELL

Modrić centar gravitacije

U reprezentaciji, bilo u ovoj 4-4-2 romb formaciji, iako teško je govoriti o rombu jer geometrijski na terenu to je izgledalo kao sve, ali ne kao romb, bilo u onoj 4-3-3 ili 4-2-3-1 formaciji, ne postoje mehanizmi. kojima bi se svladavale ovako kompaktne momčadi koje igraju reaktivno. Ako i postoje, mi ih evo nismo vidjeli, naša pogreška. Automatizama u igri također nema. Ok, ima, ali samo kod Modrića i Brozovića, no to je esencija njihove igre i mogu je provoditi u bilo kojoj momčadi na svijetu, bilo kada, ali efikasnost njih dvojice ovisit će isključivo i uigranosti kolektiva. I ne može se sada reći, "premalo su zajedno na okupu, ne može ih se uigrati i automatizirati ili mehanizirati u tako kratkim periodima". Može se, ako može Matjaž Kek, ako može Didier Deschamps s Francuskom koja ima možda i najjači, a ujedno i najrazmaženiji, roster u Europi, onda se valjda može urediti u Hrvatska. Valjda.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Igra Hrvatske protiv Slovenije zapravo nije bila nikakvo iznenađenje, a još manje slučajnost. Kao i u brojnim utakmicama ranije postulat igre bio je "daj loptu Modriću". Modrić, nažalost, ipak ima već podosta godina i Real Madrid ga troši više nego ikada, ali opet on i takav biva najbolji na terenu. No, to više nije dostatno da se čak i samo na mišiće dobiju utakmice. Modrić više ne može sam, a do sada nismo vidjeli niti jednog igrača, osim Kovačića u vrlo rijetkim bljeskovima, koji bi mogao preuzeti tu Modrićevu organizacijsku ulogu. Kovačić mu služi kao vodonoša i de facto od njega gotovo da i nema previše koristi, ako je na terenu zajedno s Modrićem i ako je, kao što je bilo u ovom slučaju totalno izvan pozicije koju inače okupira. Bilo bi dobro da on i Modrić planski mijenjaju uloge, da malo jedan pokušava organizirati i diktirati tempo, pa kad se umori preuzme drugi, ali to tako očito neće ići.

Uz svo dužno poštovanje Luki Modriću, ali u reprezentaciji koja obiluje vještim veznjacima svjetske klase, zaista je poražavajuće da nam igra gravitira isključivo oko igrača koji je već dobrano zagazio u 36. godinu. Takva igra i odluka Dalića da i dalje potpuno opterećuje Modrića je čisti alibi i kretanje po liniji manjeg otpora, isto kao što je alibi forsiranje ove 4-4-2 romb formacije samo kako bi se na teren ugurala sva najzvučnija imena. Barem se tako čini ovako na prvi pogled, a ako nije tako, onda samo neki novi Turing može dati odgovor.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Image

24.03.2021., Ljubljana, Slovenija - Slovenija i Hrvatska u kvalifikacijskoj utakmici za FIFA svjetsko nogometno prvenstvu u Kataru. Photo: Igor Soban/PIXSELL

Pronaći Turinga ili ipak neke promjene?

Vjerojatno najiritantniji dio cijele ove priče je taj da nakon svake loše utakmice, a bilo ih je znatno više nego onih dobrih, moramo slušati jedna te ista generička objašnjenja i floskule zašto se odigralo tako kako se odigralo, kao i činjenicu da su igrači i izbornik svjesni svega što ne valja, a opet ne popravljaju baš niti jedan segment. Da sada ne izvlačimo jednu po jednu nakon svake izgubljene, evo uzmite minutu, dvije nakon što završite i "guglajte" reakcije nakon poraza Hrvatske protiv Portugala, Španjolske, Švedske ili koga već. Uvijek ista priča, "nije nas nagradilo", "čestitam dečkima, ovaj put nismo uspjeli", "nismo dobro ušli, nismo dobro zatvorili", "drugi put moramo bolje ovo ili ono", "protivnik je bio bolje postavljen, agresivniji, ovakav onakav"... Šprancirani odgovori i objašnjenja, najava da će se sve to popraviti do sljedeće utakmice ili ciklusa i onda opet sve ispočetka.

Svaki put kada Hrvatska kiksa, svi se prave kao da je to prvi put i da se takav scenarij više neće ponavljati, a ponavlja se i to kontinuirano već godinama. Nakon utakmica detektiraju se svi problemi i taksativno se navedu sve pogreške koje se moraju popraviti. I onda se ne poprave. Imamo li pamćenje zlatne ribice ili nam je samo duboko u DNK urezano guranje problema pod tepih?

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Image
KRAH HRVATSKOG RUKOMETA: /

Zaboravite sistem, strategiju i preuzimanje odgovornosti, zna se što kod nas slijedi nakon debakla

Image
KRAH HRVATSKOG RUKOMETA: /

Zaboravite sistem, strategiju i preuzimanje odgovornosti, zna se što kod nas slijedi nakon debakla

I nakon utakmice sa Slovenijom bila je ista priča, "ma dobro početak je kvalifikacija", "to je samo jedna utakmica, probudit će se dečki uskoro", "nije taj poraz tako strašan, na kraju ćemo se ipak kvalificirati". Da, sve je to super, ali ovo je Hrvatska, druga najbolja ekipa na svijetu i estetika je u našem slučaju itekako važna. Nikoga nije briga kako Kekova momčad igra, lijepo, ružno, reaktivno, aktivno, nije ni Francuze briga što im skupocjena momčad igra reaktivno na kontru i brzu tranziciju, umjesto da kroz posjed i neku "tiki-taku" uništava protivnike. Rezultat je bitan, pa makar do njega dolazili bunkerom i kontrama. I uvijek će se naći neki pametnjaković i reći "pa ne možemo s igračima svjetske klase poput Modrića, Kovačića, Vlašića, Brozovića, igrati bunker ili kontru", ali zapravo možemo, ako ne ide, a očito ne ide, kroz posjed i igru s loptom u nogama, onda je možda vrijeme za neku drugu filozofiju. Svima se mogu zalomiti jedna ili dvije neuvjerljive utakmice, ali dvije ili tri godine oscilacija ipak je malo previše.

U čemu je na kraju problem? Dalić i dečki nakon svake utakmice detektiraju sve nedostatke u igri, igrači su svjesni, barem kada slušamo njihove izjave, u čemu je suština problema. A onda se nekim čudom svi ti isti problemi ponavljaju u sljedećim utakmicama, u većim ili manjim količinama. Nama je to, evo, čista enigma.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, dobro. Da završimo polako. Koje je na kraju rješenje problema, kako zaustaviti ovu rasprodaju teško stečenog ugleda, kako stvoriti od kvalitetnih pojedinaca kvalitetnu momčad? Trebamo li se baciti u potragu za nekim novim Alanom Turingom i nadati se da će svojom analitičnošću i iznadprosječnom inteligencijom dešifrirati tu enigmu? Trebamo li i dalje žmiriti na jedno oko i praviti se da je sve u redu, a nije? Trebaju li nam ta naslađivanja slovenskih, švedskih ili čijih već medija i hvalisanja nogometnih patuljaka koji su uspjeli skaplirati doprvake svijeta? Ili je možda vrijeme za neke promjene unutar samog rostera i stožera reprezentacije?


Tekst se nastavlja ispod oglasa

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.

Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču