Zahvaljujući agilnom promotoru Bojanu Bojku i njegovom Lynx Lynx Musicu, u Zagrebu već neko vrijeme imamo prilike gledati nastupe "onih koji dolaze", pa čak i bendova čije se glazbeno djelovanje odvija daleko ispod radara srednje struje.
U nedjelju smo u Močvari tako doznali kako su otprilike izgledale rane svirke Cranberriesa iako se glavni junaci ove naše priče, preslatka brightonska četvorka Fear Of Men, u glazbenom smislu kreću mnogo širim teritorijima od onih Dolores O'Riordan i njezine ekipe.
Premda sa spomenutom, ponajviše zahvaljujući razoružavajuće nježnom vokalu Jessice Weiss i poletnom gitarističkom popu, "na prvu" dijele dosta sličnosti, pjesme Fear Of Men poprilično su uronjene i u post-punk mrak Joy Divisiona, indie meditacije Cocteau Twinsa, punkersku direktnost Primitivesa pa čak i u sanjivi shoegaze Slowdivea i Ridea.
Njihov prvijenac "Loom", u cijelosti predstavljen tijekom pedesetak minuta dugog koncerta, usprkos podužoj listi utjecaja ni u jednom trenutku ne zvuči kao kopija, posebno na pozornici gdje je dobar dio pjesama kraju priveo moćan gitarski "krešendo" kakvog se ne bi posramili ni Sonic Youth.
Za kompletan dojam pobrinula se publika koja je svaku stvar
ispratila ovacijama i, nakon The Nationala i Future Islandsa,
Zagrebu vrlo vjerojatno osigurala posebno mjesto na budućim
turnejama još jednog benda.
