VIDEO: / Jesu li u francuskoj reprezentaciji baš svi ludi?!

22.6.2010.
14:23
VOYO logo

PREDJELO

Meksiko – Urugvaj

ŠTO S MEKSIKOM?: Kao što je svakom putniku koji je posjetio Meksiko poznato ova zemlja nudi ponešto za svakoga. Zemlja je najpoznatija po svojim tekilama i tortiljama, ali njena povijest seže tisućama godina u prošlost. Majanski kalendar koji prema nekima proriče kraj svijeta prije sljedećeg svjetskog prvenstva je dio meksičke tradicije. Isto kao lucha libre, narko karteli i telenovele. Drugi krug natjecanja bi bio puno zabavniji s njima. A imaju i Dos Santosa i pravog Velu u momčadi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

GDJE JE TAJ URUGVAJ?: Za Urugvaj nitko nikada ne bi vjerojatno čuo da nije organizirao prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu 1930. (zato što je pristao pokriti sve troškove organizacije, FIFA je i tada znala kako se posluje) i onda ga osvojio. Dvadeset godina nakon toga je usred Maracane pokvario planirano slavlje Brazilu i u finalu ga pobijedio 2-1. Svima koji putuju u Južnu Ameriku savjetujemo da ga posjete, jer navodno ima odlične plaže, a ono što je sigurno da je jeftino, s obzirom da im je lokalni pezos devalvirao. Također jedna od zemalja koje s veseljem očekujemo u osmini finala.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

GLAVNO JELO

Francuska – Južnoafrička Republika

JESU LI U FRANCUSKOJ SVI LUDI?: Anelka izbačen, direktor reprezentacije rekao kako mu se sve gadi, izbornik čita horoskope umjesto da radi s igračima, igrači odbijaju trenirati, novinari razvlače svakoga, a na kraju se upleo i predsjednik države Nicolas Sarkozy. U njihovu obranu možemo reći kako nije lako nositi to nacionalno nasljeđe, s obzirom da je to zemlja koja je dala kralja Louisa XIV koji je sebe prozvao 'Kralj sunce'. Stotinu godina nakon njegove smrti na prijestolju je bio Napoleon. Nije pokazivao tolike znakove ludila, ali svaki treći luđak i psihopat voli sebe smatrati Napoleonom. KADA ĆE JAR POSTATI PRVAK?: U nogometu? Nikada. Ali ta je zemlja dvostruki i aktualni prvak svijeta u ragbiju. Prvi put je to postala 1995. kada je organizirala natjecanje na svom tlu. Ukidanjem apartheida, crna je većina dobila pravo glasa, a predsjednik Nelson Mandela je SP vidio kao priliku za ujedinjenje zemlje. Sve to možete vidjeti u prošlogodišnjem filmu Clinta EastwoodaInvictus. U Francuskoj je Južnoafrička Republika 2007. postala prvak svijeta u ragbiju pobijedivši u finalu Englesku. Osvajanjem nekoliko turnira proteklih godina postala je trenutno najjačom ragbi nacijom na svijetu. A SP ui ragbiju je trenutno treće, iza SP u nogometu i Ljetnih olimpijskih igara, najgledanije sportsko natjecanje na svijetu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

PRILOG

Nigerija – Republika Koreja

Tekst se nastavlja ispod oglasa

AJAJAJAJ, NIGERIJA: Možemo se mi nadati kako je konačno vrijeme za neku afričku zemlju da postane prvakom svijeta u nogometu, ali stvarnost nam govori kako stvarno nema šanse da se to dogodi. Afrički je kontinent u totalnoj banani i njegovih skoro milijardu ljudi uglavnom živi u izrazito lošim uvjetima. Uzmite tu na primjer Nigeriju, zemlju prebogatu resursima, osobito naftom, koja dominira zapadnim dijelom kontinenta financijski i politički i koja je već proizvela glazbu i književnost čiji su utjecaji prešli obale kontinenta, ali kojom vlada korupcija, okrutni etnički sukobi i koja proizvodi one prevare preko interneta. Nije niti čudo da se nisu u stanju koncentrirati na nogomet na velikim natjecanjima.

KOREJSKI RAT: Zemlja je poput svih dalekoistočnih uronjena duboko u svoju tradiciju, ali pogleda uprtog prema naprijed. Život u Republici Koreji se odvija jako brzo, svi su željni uspjeha i napretka, iako nisu potpuno sigurni u kome smjeru. Ako pažljivo promotrite nogomet koji igraju Koreanci (obje reprezentacije, kad već imamo priliku) vidjet ćete što pod time mislimo. Puno trke, užurbanosti i volje, a uvijek im se posreći da postignu neki zgoditak. Koji se onda slavi kao velika nacionalna pobjeda i na njemu se jaši sljedećih nekoliko godina do neumitne propasti. Kako već tamošnja ekonomija i funkcionira.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

DESERT

Grčka – Argentina

Tekst se nastavlja ispod oglasa

DUŽNI K'O GRČKA: Nedavno smo imali priliku shvatiti sve razmjere ove nekad popularne izreke. Ispada da postoje vlade koje se ponašaju luđe od ove naše. Grčka je država bankrotirala nakon što je niz vlada trošio preko svake mjere dijeleći novac svojim građanima kako bi osigurale svoju pobjedu na izborima. Kada je voda ušla u grlo, obratili su se EU, koje su član, za pomoć, a Njemačka, kao financijski najmoćnija država koja bi trebala iznijeti najveći dio te pomoći se usprotivila. Čitatelj koji pažljivo prati događaje iz svijeta financija, ali i svijeta sporta je morao u tome vidjeti štošta smiješno, s obzirom da je njemački stručnjak Otto Rehhagel na čelu grčke reprezentacije u nogometu od 2001., a doveo ih je i do naslova europskih prvaka 2004. u Portugalu. Kao, Nijemci rekli, pomogli smo vam u ovome, više nećemo.

DUŽNI K'O ARGENTINA: Potpomognuta nizom vojnih diktatura (za jedne su 1978. organizirali i osvojili SP u nogometu, finale su igrali na stadionu u čijoj je blizini bio zatvor i mučilište za političke protivnike) te neoliberalnom teorijom nereguliranog tržišta koji je dopustio multinacionalnim kompanijama da tamo rade što žele Argentina je u proteklih nekoliko desetljeće upadala iz krize u krizu koje su kulminirale kolapsom početkom stoljeća. U tome trenutku demokratska je vlast upravljala već 20 godina, ali starog se duga nije mogla riješiti. Kako bi se osigurala stabilnost valute, morali su posuđivati novac (dolare) u inozemstvu, privatizirati nacionalne kompanije, ali nije pomoglo. Strana ulaganja su stala, ljudi su počeli povlačiti svoje uloge iz banaka i prebacivati ih u strane. Banke to nisu mogle pratiti, ljudi su izašli na ulice, i tako dalje i tako dalje. No, stvari su e u međuvremenu poboljšale, a nogomet se ionako nikada nije prestao igrati.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

FIFA je poznata kao vrhovno nogometno tijelo pod čijim se pravilima i organizacijom igra Svjetsko prvenstvo, ali na dnevnoj razini, FIFA nadzire skoro pa cjelokupni svjetski nogomet. Usprkos tome što zagovaraju jednakost među svima, postoje zemlje, autonomne regije, pokrajine i otoci koji igraju svoje vlastite turnire i međunarodne utakmice neovisno od FIFA-e naprosto jer zbog raznih razloga nisu njezine članice. Neke je FIFA odbila, a neke uopće ni ne zanima. Sve njih okuplja Non Fifa Board (NFB) koji im organizira susrete i turnire, ali i daje svu pravnu pomoć prije nego neka od članica krene u proceduru za pristup FIFA-i. Mnogo je raznih turnira i natjecanja za nečlanice FIFAe, a najpoznatije je VIVA World Cup. Aktualni i trostruki pobjednik je Padania, reprezentacija osam sjevernih talijanskih pokrajina, nastala pod blagoslovom političke stranka Lega Nord. Padania je u ovogodišnjem finalu, održanom na malteškom otoku Gozo koji je također član NFB-a, pobijedila Kurdistan rezultatom 1-0. Prvi VIVA prvak 2006. bili su Sami, narod sa sjevera Skandinavije, kada su u finalu demolirali reprezentaciju Monaca 22-1. Najpoznatiji predstavnik Sami naroda, koji doduše još ne igra u repki, je Morten Gamst Pedersen, norveški reprezentativac ua kojeg se predsjednik Nogometnog saveza Samija nada da će ipak jednom zaigrati za svoj narod. Sami bi i htjeli u FIFA-u, no kako nemaju sklonosti ka neovisnosti zemlje, teško da će biti primljeni budući da prvo moraju u UEFA-u u koju se primaju samo članice Ujedinjenih naroda, a kako Wales, Škotska i Sjeverna Irska nisu članice UN-a, nisu baš sasvim čisti kriteriji ulaska u UEFA-u jer Velika Britanija očigledno ima posebne privilegije. Možda je tome tako jer Englezi imaju pravo na pravila nogometne igre. Dok na VIVA turniru igraju i pokrajine i zemlje koje baš briga hoće li biti pod nekom državom ili ne, na FIFI (Federation of International Football Independents) World Cupu situacija je malo složenija. Igraju samo ozbiljne reprezentacije. Prvi turnir održan je u četvrti St. Pauli u Hamburgu 2006. i organizatori su imali vrlo ozbiljnih problema s njemačkim vlastima budući da su na turniru igrali Tibet i Turska Republika Sjeverni Cipar, zemlje koje nitko ne priznaje. Tibet se nitko ne usudi priznati jer će osjetiti gnjev Kine, a Sjeverni Cipar priznaje samo Turska jer su 1974. upravo Turci vojno zauzeli sjeverni dio Cipra koji se, nakon par godina, proglasio neovisnom državom - TRSC. Nakon niza pritiska Kine i FIFA-e da se turnir ne održi, organizatori su ipak ostali pri svome i prvi pobjednik bio je Turska Republika Sjeverni Cipar koji je na penale dobio Zanzibar. Drugi FIFI WC održat će se ove godine na Grenlandu koji želi postati član FIFA-e, ali mu to ne uspijeva iako ima autonomiju od Danske, slično kao Wales kod Velike Britanije. Grenland je prvi tim koji se usudio odigrati utakmicu protiv reprezentacije Tibeta na što je kineska vlada, nakon niza neuspjelih pokušaja zabrane utakmice u Kopenhagenu, poručila Danskoj da će prestati uvoziti njihove škampe. Tiber je izgubio 4-1. Gibraltar također želi igrati ozbiljne međunarodne utakmice, ali svaki pokušaj aplikacije u UEFA-u sprečava Španjolska, kao da prije 50 godina, španjolski klubovi nisu najnormalnije igrali protiv Girbraltara. Slična situacija je i s Falklandima. Njihovu prijavu u CONMEBOL, pak, očekivano ne odobrava Argentina. FIFA-ina pravila definitivno nisu ista za sve, no ono što je najbolje je da se, sve zemlje ili regije koje još nisu u FIFA-i, služe nogometom kako bi održali svoju kulturu na životu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bojan Mandić

Sisi
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo