Nije važno je li večer i prilika baš za tu pjesmu, niti imate li na sebi odijelo s leptir-mašnom. Nema veze ni ako imate glas poput Franka samog ni sluh poput Pavarottija.
Jednostavno, ako vam je život mio, ne dajte se nagovoriti niti zavesti naslovom kad ga vidite na popisu pjesama – ta je pjesma doslovno ubojita!
Godine 2007. čovjek se u San Mateu u Filipinima trudio iz petnih žila, kada ga je zaštitar glasno obavijestio da pjeva falš. Nakon što je nastavio, zaštitar je izvukao pištolj kalibra .38 i pucao zanesenom izvođaču u prsa, ubivši ga na mjestu.
Neobično? Ne baš. Od 2000. godine naovamo barem je dvadesetak ljudi ubijeno nakon (ili za vrijeme) izvedbe Sinatrinog klasika. Simptomatično ili ne, najviše ih se dogodilo na Istoku Azije, odakle ova vrsta "umjetnosti" i potječe.
Nazvana "My Way ubojstva" ova je čudna pojava stekla tako lošu reputaciju da su je neki vlasnici barova i karaoke klubova uklonili s popisa pjesama.
Mnoštvo je teorija zašto baš ova pjesma pobuđuje toliko nasilje. Možda je pjesma baš toliko "Sinatra" da je bilo tko drugi tko je pokušava pjevati tek blijeda kopija.
A moglo bi biti, kaže vlasnik pjevačke škole Butch Albarracin, da tekst pjesme potiče "ponos i aroganciju kod pjevača, kao da si netko, a zapravo si nitko i ništa".
Stručnjak za pop kulturu Roland Tolentino vjeruje da sve ovisi o lokaciji: većina se My Way ubojstava događa na Filipinima.
"Filipini je vrlo nasilno društvo pa karaoke samo pokreću ono što ondje već postoji kada se krše određene društvene norme", rekao je.
I dok će vam My Way prije doći glave na određenim mjestima, karaoke izazivaju ispade bijesa širom svijeta.
Zabilježeni su brojni slučajevi kada nezadovoljna publika šakom u lice, nožem u trbuh ili razbijenim bocama "počasti" izvođača-amatera pjesme Coldplaya, Johna Denvera, Eaglesa...
