'Pola' Srbije slilo se ovoga ljeta na crnogorsku obalu kako bi zaradili radeći sezonske poslove. Ponukalo je to i novinarku Pressa da se uputi u tom smjeru i sama provjeri kako bi mogla najviše zaraditi. Odlučila je po tri sata raditi kao sobarica, konobarica, go-go plesačica, ali i pokušati sjesti na cestu i prositi. Njeno turističko odredište bila je Budva.
Sobarica – iscrpljujuće, a zarada slaba
Prvo se zaposlila u jednom hotelu. Dobila je uniformu, kolica s higijenskim sredstvima i avantura čišćenja soba mogla je početi. Zarade se pri čišćenju odrekla te odlučila kako će raditi samo za napojnice. U tri sata očistila je šest soba. Dok je čistila prvu sobu, gost joj se smješkao, ali za lisnicu se nije hvatao. U idućoj sobi ipak "kapaju" dva eura, a do kraja čišćenja preostalih soba prikupila je 15 eura. Neke njene kolegice nisu dobile ni centa. Zaključuje – malo je zaradila, a posao ju je iscrpio.
Konobarica – zaradila na simpatiji i snalažljivosti
Tri sata provela je i u jednom kafiću gdje je radila posao konobarice. Obišla je četiri stola. Dok je došla do drugog narudžbu s prvog već je zaboravila, drugu nije ni čula jer je treći gost već već naručivao vičući... No snašla se.
"Pomislim, možda će zaboraviti što su naručili, ali uvjerit ću ih da su rekli onako kako sam ja donijela. Tako je i bilo, neke sam narudžbe pogodila, a drugi su mi se ispričavali što me opominju jer je moguće da su oni pogrešno rekli. Postala sam popularna. Svi su htjeli da ih ja služim i nisu se bunili kada pogriješim, davali su mi bakšiš i nakupilo se 25 eura. Rastali smo se u suzama. Oni su plakali od smijeha, a ja od sreće što sam završila", piše novinarka.
Go-go plesačica – uza sav talent od napojnice ništa
Kao go-go plesačici napojnica joj se nije nasmiješila. Unatoč tome što joj je šef kluba gledajući je kako se izvija rekao da je rođena za taj posao i da bi imala blistavu karijeru. Dobila je tek cvijeće i kutiju čokoladnih kuglica. No, dnevnice, dodaje, iznose 30 eura. Ipak, bolje je, navela je, stajati na šanku gdje se novčanice za konobare samo lijepe.
Prošenje na ulici – pun pogodak
No, najbolja zarada bila je kad je odlučila prositi i kad je sjela na glavno šetalište u Budvi. Prvo je dobila dva eura, a potom 100 dinara i jedan euro. A onda je naišla skupina mladića od kojih ju je jedan upitao zašto prosi, a na licu ima kompletnu šminku. Odgovara mu da ju je kupila dok je još imala novca.
"Što je? Ostala si bez love na moru i sad nemaš kinte. Tttt", klima glavom taj beogradski šmeker i hvata se za džep. Vadi 50 eura i daje mi: "Evo ti, kupi kartu i vrati se kući. Ako si umorna, možeš odspavati kod mene na jahti, ali nemoj, brate, prositi. Što ne zoveš nekog da ti pomogne." Osmijeh me odaje, priznajem mu da je u pitanju reportaža, vraćam mu novac, ali ga računam u bakšiš. Ljubi me u čelo i odlazi. Nastavljam prositi. Do kraja trećeg sata skupila sam još 32 eura", kaže novinarka koju je uz svaki euro koji joj je ubačen postavljeno i pitanje zašto ne ide negdje raditi. Čini se da je odgovor bio logičan. Proseći je najviše 'zaradila', a pritom se, kaže, i odmorila.
Poruka urednicima
Nakon takvog iskustva urednicima Pressa je poručila: "Dragi urednici, hvala vam što ste me poslali na more, uspješno sam završila zadatak i shvatila da mi prosjačenje ide od ruke. Zarada je dobra, svaki dan kapne po koji euro, a ne mučim se. Malo me sunčanica udari, ali svaki posao je težak dok ne otkriješ 'ladovinu'. Zato vam ostavljam novinarsko pero, a ja ću šešir u ruke, za koji mjesec, ako me ovako posluži sreća, pisat ću vam iz luksuznog hotela."
