ribafish

Kolumna Fish & ChipsKako naći posao u 43.

Piše Ribafish - Domagoj Jakopović

Thinkstock

Zahvaljujući nakazama koje su u zadnjih 20 godina mučki pokrale ovu malu kiflu, a sada umjesto u Lepoglavi odmaraju na jahturinama, od 1. listopada 2012. ponedjeljke ću započinjati odlaskom na burzu.

S nadom da će netko trebati usluge diplomiranog profesora geografije s petogodišnjim kopirajterskim te desetogodišnjim novinarsko-uredničkim stažem. Moja je malena kost tako ostala bez posla, a kako moje dijete ima tu groznu naviku da jede, kao i potrebu za odijevanjem te opremanjem za školu, slijedi mi jedan vrlo zanimljiv period traženja novog...

Kad sam imao sedam godina i trebao postati nogometaš, shvatio sam da za to treba trčati, pa odustao. S četrnaest, kad sam shvatio da mi se ne da učiti i htio postati ribar, par bolnih i dugih dana na koči me vrlo brzo razuvjerilo od te nakane. Umjesto da se nakon srednje novinarske odmah upišem na žurnalistiku, mudro sam otišao odguliti JNA i smršavio 20 kila. Nakon JNA sam umjesto novinarstva otišao na vinarstvo, ali odmah zapeo na matematici i nikad ne postao sommelier ni enolog. Kad sam htio ići u rat i biti heroj, tata je zaklopio Vjesnik, uzeo čizme s balkona i potapšao me po ramenu s riječima: "Čuvaj mamu…" I otišao umjesto mene u Liku. Što je bila i najmudrija, najpožrtvovnija i najplemenitija odluka s kojom sam se suočio u životu. Onda sam diplomirao geografiju, predavao u školi, završio za turističkog vodiča i animatora, pisao reklame u agencijama i počeo zapisivati što mi se događa u životu, prikupljati i na svoj način bilježiti drugima nebitne sitnice i trpati ih u Word. I dalje se nisam puno maknuo. Očinstvo ionako nitko ne smatra poslom, iako je to najzahtjevnija stvar na svijetu…

U Kliku sam bio ono što jesam, infantilac, bedak, krele koji voli popit, pojest, sprdat se sa sobom i svima, zajebant s kojim bi se dalo nasmijat na tulumu ili dućandžiji. U Playboyu sam intervjuirao Balića, Boškovića, Ditu von Teese, prebirao po sisama i počeo ozbiljnije pratiti pivsku scenu. I šest godina tražio viceve, mnogo težak posao, vjerujte mi… Paralelno sam, zahvaljujući glavnoj urednici Slavici, dobio priliku u Cosmopolitanu davati seksualno-životne savjete ženama kako se normalno ponašati prema muškarcima, jer da i nas ima normalnih, a to se nastavilo i u Stilistu, dok sam paralelno počeo glodati i gastro, vinsku te rakijsku scenu. A volim i nogač prokomentirati…

No, dolazi do krize, moja firma gubi licence, gasi neka izdanja i, nažalost, smanjuje broj urednika. Tako da sad, umjesto CV-a, pišem ove retke. U školu ne mogu bez da nekog podmažem, nije skupo kao za mjesto na benzinskoj, naplatnoj ili u apoteci, ali ono, principi… Kopirajtere su u krizi isto sasjekli, a i tržište nam je malo premalo, no ni tu me baš nisu iznazivali nešto u zadnje vrijeme. Za tiskana izdanja novina se nadam da nikad neće prestati izlaziti, ali i da će u budućnosti manje ovisiti o marketingu i ama baš svakome dati da piše članke. Kao i da će tržište tražiti suvislije teme od Severininih navodnih kurjih očiju i mogućnosti otkrivene prhuti u ranoj fazi popularnog Joleta. A kako ću, po svemu sudeći, konobariti, evo i popisa poslova koji bi me u nekoj bajci zadovoljili. A možda se i ostvare! Jer, kako bi rekao bog Delboy: "Who dares – wins!"

Foto: Thinkstock

Hosteso (iliti domaćin u renomiranim ugostiteljskim objektima)
Rijetko, stvarno rijetko doživiš da te u ovoj našoj zemlji divnih ljudi i pokojeg govna dočeka netko simpatičan, nasmijan, elokventan, sposoban i na usluzi. Ne znam jesam li savršen za tu ulogu, ali, brate, potrudio bih se!

Animator na dječjim partyjima
Do sada sam se pokazalo uspješnim jer sam obično baš ja taj kojeg zamataju u selotejp, gađaju kikićima, guraju mu legiće u uho i općenito se sa zadnjega skidaju. Ali za to treba tražiti beneficirani staž…

Nogometni narikač
Ono kad ti ekipa izgubi od nekih tamo Španjolaca, pa ti nije ni do čega i treba ti samo netko da priča kako nije bilo sreće, da je trebalo napraviti izmjene u prvom poluvremenu, da je trener ujedno i menadžer nekom igraču koji nema pojma… Uglavnom, sve ono što bi rekao netko u tom trenutku, ali mu nije do toga, pa je lakše slušati nekog drugog.

Eno-gastro turistički vodič
Nabaviti minibus i limuzinu, čekirati gladno-žednu raju sa svih strana svijeta na nekom kolodvoru, dogovarati s proizvođačima vina, ulja, piva, kroasana, bureka, ćevapa i bilo čega finoga i drugačijega posjet njihovoj firmi i smišljati kako se riješiti suvišnih kilograma.

Foto: Thinkstock

Hodajući tester prehrambenih proizvoda (i alkohol je prehrambeni proizvod)
Sve ovo što sam kod Željke i sada Mile testirao za Dobru hranu podići na jedan viši nivo i pričati o tome u lijepom svjetlu. Kad imam loš dan – ne izlaziti van. Naravno da sam nepotkupljiv, helou!

Rame za plakanje (psihijatar-amater)
Iako sam i ja često davio u nekim situacijama, primijetio sam da fini broj mojih prijateljica ima potrebu tuliti nad nesretnom sudbinom svoje veze upravo na mome ramenu. Nemam ništa protiv toga i naravno da im želim da se što prije oporave od kretena (iako su ih same birale), ali od sada to naplaćujem. Hoćeš savjet – plati. Ako kod psihića plaćaš 150 kuna (ne znam, bio samo jednom, još je Hajduk prvak bio, pa se nasmijao), a on samo gleda na sat i čita zaključke iz nekih starih knjiga. E, nemere. Riba je progutao govana, bio gad, ali sad fakat zna dijeliti savjete, pa tko voli…

Terenski nastavnik geografije
Neka ih oni dave po učionicama, a ja vikendom na brdo, pa u šator i kobase na roštilj. Ali mislim da to već postoji i da se zove izviđači… Damn…

Fejsbuklija
Sjedim osam sati dnevno i punim par stranica Fejsa forama i zekom. Ono, za dobar dan – bolje se smijat uz kavu nego patit od politike od rane zore, zar ne?

Žigolo
Upravo sam dobio prst u oko od svoje djevojke, pa ćemo o tome nekom drugom prilikom…

Uglavnom, ako znate neko fino radno mjesto, a vi javite. Obećavam da ću sljedeći put opet pisati o seksu! Ajd pivili!

Domagoj Ribafish Jakopović
05.08.2012.

Sexy