Nisam stigao ni podrignuti, a već je na palubu iskočilo jato hihotajućih, apriori veselih djevojčuraka na vrlo sumnjivoj granici između puberteta i punoljetnosti. Njihovi pucajući badići s isprčenim sisićima i samostojećim guzama u sekundi su me doveli do stadija trenutnog iskapljivanja pivkana te posljedičnog senzualnog podriga. I finog gorkastog aftertejsta karakterističnog za kombinaciju tugaljivog Kaltenberga i iz Turske uvezenih gavuna. Lice mi se automatski tuđmanovski iskesilo u polumjesec, a misli odlutale u neki savršeni svijet.
Dignuo sam se iz stolice, spustio 24 stepenice do mora, zaletio, skočio i phelpsovskim baterflajem otplivao tih stotinjak metara, neuspuhan se popeo na palubu i rekao: “Komadi, ajmo do mene na gozbu, gajba Chimaya je u kadi, Trapani i Geržinići na ledu, janko samo što nije, a dagnje su se već otvorile...” Najljepša među divnima, crvenokosa, frčkava mulatkinja, nešto između Axe i neke tete Dicka Longa, bisernim se zubićima ugrizla za kamenu debelu usnicu. Tada je uz onaj zadivljujući pogled u očima zamuckujući promrmljala: “Ti, ti si onaj koji je osvojio zlato...” “...Da, da, taj sam. No, idemo, ili što?” Osmijeh širine ekvatora napunio joj je lice, sićušne azbestne bradavice su se automatski uključile na ON, a jedan njen potez rukom bio je dovoljan da sve odmah skoče u more i u trenu doplivaju do mojih dvora. Moji najbolji frendovi su izlazili iz kuhinja i s roštilja, noseći sve na stol, gozba je započela sama od sebe, uskoro se i zapjevalo, a ja sam krajičkom oka ulovio Amazonku i neku presisatu plavušicu kako me gledaju i došaptavaju se onako, ma znate kako. Krenule su prema meni i toga sam trena osjetio nježan dodir meke ručice na svom ramenu. Ah, pomislih, jedan fini spontani “manage a trois”, taman za smiraj dana... Nasmiješih se, stisnuh rameni mišić i iza leđa začuh glas: “Tata, tata, tata, puknuo mi je magnet, ne mogu dovršit eksperiment!!!”
Ne sad sinko, ne sad, otvorih oko i umalo se ne prevrnuh sa stolice dok sam polako shvaćao da je sve bio samo sanak pusti. I da sam na terasi s mamom, tatom i rastavljenim mi, najdražim Juniorom. I dok sam polako keljio magnet iz kompleta elektrotehničkih pokusa za djecu iznad devet godina (koje je moj skorosedmogodišnjak rasturao od šale), krajičkom sam oka opet gleducnuo prema jahti. Koke su bile tamo, ali sad su im se pridružili i oni koji su ih platili, trojica debeljuškastih, dežmekastih tipova. Bankari, političari, ratni profiteri ili samo obični lopovi koji su stvorili ovu krizu, ali su se i cijepili protiv nje, mirni i staloženi, daleko od svojih biznisa, supruga, problema, sami s par kurvica i nezainteresiranim skiperom, očigledno nadrkanim što na svom brodu mora biti obučen. Jebote, zašto su me starci odgojili da budem pošten?
Došlo mi je da to odmah i upitam oba roditelja koji su dimili svoje cigarete par metara dalje na istoj terasi, ali sam morao spojiti induktor, odnosno samo namatati žicu. Čovječe, pa ovaj moj mini Tesla slaže induktor, a ja ga ne znam ni izgovorit, bokte... Ah, ponosan sam u svoj svojoj blesavosti. Mama mi je tada rekla da odem pogledat baku u njenu sobu. Potvrdio sam i otišao dat pusu mojoj najdražoj i najžilavijoj Velolučanki u povijesti, što s osmijehom prkosi devetom desetljeću u koje je netom zakoračila. Izljubio sam je i primio čestitke za rođendan. Izašao sam i uzeo prvi Radler iz fridža jer ne pijem kad sam s Mališom (dobro, samo jednu dnevno i to puno prije vožnje) i vratio se na terasu. 38 u hladu, Radler onaj odvratni švapski, kao da žvališ vlažni tetrapak, prevruće za kupanje, Rokatanski kao i svako dijete ne želi na popodnevno spavanje u našu sobu, a ja nemam snage da ga natjeram. Pogledam Radler, pozobam još par gavuna, pogledam starce. Sve smo si već odavno rekli. Baka je zaspala, Rok počeo slagati generator nečega i nije za konverzaciju, pogledam svoju djevojku koja je, nakon što je oprala suđe sada sjela uz ogradu s pogledom na more...
Rijetko dovodim djevojke svojima na more, jer moji tamo žive već dulje vrijeme (starci 7, baka 90 godina) i malo nisu laki... Nisam ni ja neko cvijeće, da se razumijemo, ali vremenom sam shvatio da moji tulumi nikako ne bi bili uspješni u njihovoj kući. Divni ljudi, srdačni, ali ono, u nekom svome svijetu. Tako da ne dovodim škvadru, ne organiziram tulume, a i rijetke mi se cure i nisu najbolje uklapale te su uglavnom nestajale netragom nakon par dana ljetovanja. Nije lako biti s dva djeteta u sobi... Ako sam u 42 ljeta prosječno boravio mjesec dana godišnje na Korčuli, mislim da sam s curama tamo sve skupa proveo jedan mjesec. Ostatak sam gledao tete na jahtama, škrte Velolučanke, zauzete Švabice i uglavnom - maštao. Naravno, išlo se okolo, kampiralo, stopiralo, tulumarilo, loše barilo, ali Korčula je bila baza. Tu sam htio poentirati, ako me kužite...
Pogledao sam svoju djevojku. Za sada je sjajno izdržavala sva lica mojih roditelja, pomagala, uskakala, izbjegavala jače rasprave, bila staložena s Rokom... Čak je i pričala više nego što priča sa mnom. Grrr... Sjeo sam i pogledao jahtu, vjerojatno su orgijali jer nije bilo nikoga vidljivoga na palubi. Mda, bio sam malkice zavidan jahtašima, kao i tužan što po mene u gliseru nikad nije došla neka norveška princeza i povela me k sebi na fileke od lososa. Mislim da bi to bilo idealno ljetovanje - prebogata cura s jahtom. Ili barem neka nasljednica nečega koja ima svoju viksetinu, pa da padne na moj šarm i ja kod nje u dvorcu kraj bazena organiziram pivske igre, kuham i svima sam duhovit. Pa onda orgije, ofkors. No, moja idealna žena za ljetovanje stalno je mijenjala oblik i funkcije - od bezbrižnih studentskih dana kad je trebala samo davat, tulumarit i jest krekere i paštetu, do dana kad u dva tjedna ljetnog godišnjeg tjedan dana imam nju i sina, a tjedan dana samo nju. Gdje bi trebalo spojiti fakat puno toga. Nespojivog... Zanemarimo sad tjedan s Juniorom i zamislimo idealnu sedmicu na moru:
Jutro bi trebalo započeti u finom apartmanu, kavom koju ona skuha, zatim spontanim ne prežestokim seksom (ipak sam ja barba u godinama), pa obilnim doručkom, bijelom bevandicom i odlaskom na plažu. Naravno, soba ima klimu, HTV 2 i Eurosport, štrik za sušenje veša i terasicu za seks u suton, frižider s litrama Švepsa i debelu izolaciju od buke tako da mogu urlat kad ono, je l', kužite... A i ona, naravno... Na plaži je ona najljepša i svi sline, a ja ne moram uvlačiti škembu, onda malo plivuljimo, pecamo, pržimo se, vozimo negdje našom barkom i ševimo na pramcu. Vratimo se u sobu i poslije kvikijevskog sobnog seksa (rub kade, prozorska daska, kamin) odemo u najbolji restoran na klopu i deremo jastoge, kovače, t-boneove i bifteke. I hrvatske gavune. Nakon popodnevne ćorkice ona inicira light seksić, ja odglumim orgazam i onda završimo na kupanju uz cugicu, odbojku i picigin u beach baru gdje zajedno komentiramo koke i frajere uz obostrani smijeh i bez ljubomore. Završimo na nekom razuzdanom partiju, roštiljamo, pjevamo i smijemo se, a ja odbijam seks prije spavanja jer punim baterije za zornjak. Pa tako u krug...
Opet realnost. Otvorim oko i ulovim njeno. Junior je uhapsio mog starog i nešto su crtali, stara je zakunjala. Moja je djevojka tada upitala starog je l' treba odnijeti smeće do kontejnera, koji je nekih 300 metara ubrdo. Stari je odgovorio da bi to bilo sjajno, a meni su, onako lijeno uvaljenom iskočili upitnici nad glavom – halo, koji penis sad u ovaj zvizdan!? “Okej, idemo ga mi baciti.”, reče i namigne mi... Onako mi namigne... Skočim iz stolice, pljunem prema jahti s koje trešte cajke, uhvatim dvije vreće pune smeća i osjetim kako drhturim od sreće. 15 minuta slobode! Pjevušim one stare stihove Pušenja “Kontam da je Freud u pravu...”i shvaćam da život čine sitnice. I kako se treba veseliti svakoj. Amen.
