ribafish

Kolumna Fish & ChipsFejs u škole, a ne vjeronauk

Piše Ribafish - Domagoj Jakopović

thinkstock

Sjećam se svog prvog seksa. Došao je tri dana nakon prvog poljupca. Nažalost, ne zato jer sam bio seksualan i neodoljiv poput Nadana, nego zato jer je moja prva djevojka imala punih 20 godina i to je njoj bilo sasvim normalno.

Taj prvi seks mi je, kako to i doliči jednom visprenom, inteligentnom, duhovitom i senzualnom biću, bio potpuni fijasko i dugo te noći nisam mogao zaspati gledajući u crnilo iznad glave. Možda je problem bio u tome što je sva moja škvadra to već obavila, a ja, kao i svako pravo nevino muško – lagao da sam i ja? Pa sam se bio usro. A možda je bilo i zbog toga što je Martina (naravno da nije Martina) bila zbarila mene. Zaskočila me u mraku Kulušića dok je The Cult svirao Rain, primila me za kragnu i rekla: "Oš ti mene više poljubit?!" i poljubila me skinuvši mi usneni jumf. Možda joj nisam htio sve dati odjednom, a možda sam, možda sam i impotentan? Slijedilo je par vrlo loših dana za moj pogolemi ego.

Srećom, već prvom sljedećom prilikom, moja džepna antenica, kodnog imena Neodoljivi Neno, upalila je bez guranja i jedan je potpuno novi horizont bio širom otvoren! I tako sam sve češće tjerao starce u kazališta, kina, knjižnice ili na more, sanjajući o vlastitoj izbi i seksu bez "Kozara" svršavanja, ono, u sebe, takozvani implodirajući orgazam da nitko ne čuje u susjednoj sobi. A bio sam lijep, jak i mlad, kosica je vijorila još minutu nakon što bih prošao prostorijom. Ali nisam ševio koliko sam htio… Ševili su tipovi koji su imali brze aute, drogu i keš, kao i siledžije na koje su se cure na koje sam se palio jednostavno lijepile.

Problem je vjerojatno ležao u tome što sam se zaljubljivao u najljepše primjerke ženskoga roda, amforaste sisoguzne vižljaste vidrice medenih crta lica, koje su bile svjesne da mogu birati koga hoće i uglavnom mene imale za frenda. I plakale mi kako su s kretenima i naglas govorile da sam im ja dobar i drag i da ću si jednom sigurno naći neku prekrasnu djevojku jer ja to zaslužujem. A ja sam, umjesto da otkopčam šlic, izvadim kožni pendrekić i kažem: "Ako te ovo ne utješi, neće ništa!" i dalje bio dobar s njima, te ih gladio po kosi i imao njihove šmrklje po ramenima.

S druge strane, u obje svoje fatalne ljubavi sam zasluženo dobio nogadu, jer sam jednu od njih zbario zato jer joj je zgodnija frendica bila zauzeta, a drugu jer je imala besplatne ulaznice za kina. Tako mi i treba.

Dosta sam kasno saznao i da žene vole kad se na njih navaljuje i da tek jedan posto njih krenu same u akciju. Dakle, treba imati muda, započeti spiku i ne ispasti naporan u prvih pet minuta. Kao i shvatiti kad nema kemije. To najčešće ne uspijeva na istom organizmu, pa su ženke danas osuđene ili na besramna ulijetanja primitivnih agresivaca, ili na čekanje da ih snimi i shvati neki zanimljiv, fin frajer. Istina je, nažalost, negdje u sredini, a to su ona tri normalna lika u trapericama i crnim majicama, koji zajedno skupe za ravno tri cuge, imaju jedno mudo i misle da ih prezgodne djevojke ne žele u svom društvu iako su triput načitaniji, naslušaniji i životnopričljiviji i od preseratorskih galebara i šupačkih biznismena u odijelcima, koji će najčešće biti pored njih i u njima.

I tu dolazimo do tužne činjenice. Paretovo pravilo kaže da 20% stanovništva posjeduje 80% bogatstava. Tako je i s primitivnim agresivcima i ženama. Ne znamo koja ih to sila vodi prema kretenima, ali činjenica je da danas možete u tren oka izvući ženu iz kluba/diska/birtije samo sa spikom da ste bogati, imate droge i brz auto. Problem, naravno, leži i u normalnim frajerima koji irealno teže savršenstvu koje su oblikovali prema svetom trojstvu Jameson – Patrick – Hendricks, plavu, crnu i crvenu, kao da su iz reklame za švarcklof…


Naravno, tu je i faktor bogatstva, pa nikada nećete pročitati da neka uspješna i dobrostojeća Hrvatica hoda s profesorom povijesti, automehaničarom ili kotlokrpom. Naša vodeća cajka je s dežmekastim milijunašem odvratne frizurice, najzgodnija fitnesuša s nekim vlasnikom oveće birtije, najseksualnija voditeljica sa sumnjivim šatro tajkunom… Iako iz njihovih usta izlazi riječ sigurnost – žene u biti traže novac. Ne kažem da se ja ne bih bogato udao za Bandijevu kćer, Kerumovu seku ili Rajićevu bivšu, ali tek nakon desete pive. I to samo do sutra, kad bih radije išao na bris uretre nego da mi takvo što ponovo padne na pamet. Ali žene razmišljaju drugačije i zato ih je jako teško uloviti. Jer one prave, mile, drage, pažljive i koje će vas stvarno voljeti – najčešće nemaju karapušljivu čeljust, umjetne petice i predklitoralnu minicu…

Pa se postavlja pitanje – kako danas doći do seksa?

Oni s puno novca naručuju poznate posvuduše sebi doma, idu na prijateljice noći u salone za masažu ili fine hotele, oni s manje u ulice koje vode od Esplanade na sjever metropole. Za one koji ne žele baš u glavu, tu su oglasnici, smokve, iskrice i ine inačice za nalaženje mački u vreći. Za one koji vole seks spontano kupiti s nekih tisuću kuna za provod po večeri, kao stvoreni su narodnjački klubovi, eno će Jarun uskoro promijeniti ime u Kragujevac na Savi… Ove pak moderne ritmove u kojima zlatom okićeni crnci spuštenih hlača recitiraju kako nešto jebu, nisam još uspio shvatiti, a kako se rokenrol pušta uglavnom u zadimljenim prčvarnicama s lošim pivom, moja me astma uljudno zamoli da unutra ni ne ulazimo. Iako, više ni ne znam kako bih uopće tamo uspio poentirati i ogrepsti se za snošajčić. Možda je rješenje daleko drugdje – upisati se u školu trčanja, otići u neko planinarsko društvo ili zbor, jednostavno naučiti žonglirati i loviti poglede na trgu? Ili pak završiti školu kuhanja kod Gastronomada, pa se hvaliti po Fejsu da znaš kuhati, pa dovest ženu doma, skuhat joj, prejest se i opet zajebat stvar? Pa da, došli smo do biti. Fejs. Je l' danas više itko ševi, a da nije na Fejsu?

Stvarno, ta plava stvarčica je zbilja sjajna. Em ne trošiš lovu, em je ogroman izbor, em imaš priliku pobrisati misao i dotjerati ono što si htio reći, a u četiri bi oka mam ispao kreten… I još možeš držati svoju fotku gdje imaš kosicu i deset kila manje nego sad! Jes da prvi sastanak uživo boli (kad skužiš da se govorne mane, izrast, platfus i shizofrenija NE vide na profilnoj fotki), ali i to ima neke svoje draži!

I zato, predlažem svima, zanemarite spontano nalaženje u prirodi, eye contact i te pizdarije, i barite preko Fejsa. Uostalom, tamo vam niti jedna žena tijekom ispijanja kave neće moći prigovoriti da buljite u sisatu plavušu za susjednim stolom… Fejs u škole, a ne vjeronauk!


Webcafe.hr
18.05.2012.